U povodu godišnjice rođenja Slavka Kolara (Palešnik, 1. 12. 1891.), hrvatskog književnika i agronoma čiji je život i rad vezan uz grad Čazmu, a Gradska knjižnica nosi njegovo ime, Knjižnica i Centar za kulturu 1. prosinca organiziraju kulturnu manifestaciju Dan Slavka Kolara odnosno Dan Gradske knjižnice Čazma.
Manifestacija se održava pod pokroviteljstvom Grada Čazme.
Ovogodišnji program «Dan Slavka Kolara» :
- Izložba o životu i radu Slavka Kolara – predvorje Centra za kulturu, Trg Čazmanskog kaptola 13 (izložba iz fundusa Gradskoga muzeja Čazma),
- Promocija knjige Ilije Pejića: Prožimanja – svojevrsna zavičajna čitanka koja sadrži i poglavlje o Slavku Kolaru. Knjigu će uz autora promovirati prof.dr.sc. Vladimir Strugar, urednik i mr.sc. Duško Lončar, recezent.
- KZ “Zvon” Štefanje izvest će kraći ulomak iz Kolarovog djela «Svoga tela gospodar».
Program će se održati 01. prosinca 2008. godine.
Tom prigodom Gradska knjižnica tiskat će prigodne straničnike (bookmarkere) s likom Slavka Kolara, rad akademskog slikara Franje Matešina.
Slavko Kolar
Slavko Kolar (pravim imenom Vjekoslav Alojzije Kolar) rođen je 1.XII.1891. u Palešniku kod Garešnice.
Otac mu Stjepan bio je po profesiji učitelj i zbog potreba službe često je mijenjao mjesto boravka. Tako je i mali Slavko prvih par godina proživio u Palešniku, da bi zatim preselio u Garešnicu gdje je završio prvi razred pučke škole. 1902. godine Kolarovi preseljavaju u Čazmu pa Slavko tamo završava pučku školu. Čazmu je napustio 1902. da bi upisao bjelovarsku gimnaziju.
Nije bio osobit učenik tako da je trebao devet godina da bi završio gimnaziju. Obišao je više gimnazija: bjelovarsku, zagrebačku Gornjogradsku, požešku te nadbiskupski licej s kojeg je išao na Gornjogradsku gimnaziju polagati maturu. Za divno čudo, maturirao je od prve.
Poslije gimnazije upisuje se na upisuje se na Više gospodarsko učilište u Križevcima koje završava 1913. godine.
Kao agronom službovao je u Božjakovini i Petrinji. Od 1915. do 1919. bio je vježbenik kod Kraljevske zemaljske vlade u Zagrebu, a zatim je upućen u Francusku na specijalizaciju u voćarstvu i vinogradarstvu. Između dva rata službuje u Križevcima, Čazmi, Gornjem Hruševcu, Petrinji, Slavonskom Brodu, Požegi i Božjakovini.
Za vrijeme Banovine Hrvatske (od 1939. do 1941.), službuje kao Odjelni predstojnik za seljačko gospodarstvo u Zagrebu. Od 1941. do 1944. godine upravitelj je Državnog poljoprivrednog dobra u Božjakovini, kada zajedno s obitelji bježi u partizane.
Nakon rata, sve do umirovljenja 1948. godine, rukovoditelj je Državnog dobra u Božjakovini. Nakon umirovljenja živi u Zagrebu i radi kao profesionalni književnik.
Umro je 15.IX.1963. godine u bolnici Rebro u Zagrebu. Motive za svoje pripovijetke i dramske tekstove nalazio je u društvenom životu raznih sredina u kojima je radio. Opisuje uglavnom seljačke ambijente, građanske i malograđanske slojeve, inteligenciju i poluinteligenciju, a i političare raznih profila i ideoloških opredijeljenosti.
Važnija su mu djela: Nasmijane pripovijesti (1917), Ili jesmo - ili nismo (1933), Mi smo za pravicu (1936), Svoga tijela gospodar (1942), Natrag u naftalin (1946), Glavno da je kapa na glavi (1956).
Radio je kao koscenarist na filmu “Opsada” 1956. godine, a za film “Svoga tela gospodar” napisao je scenarij 1957. godine. 1967. godine režiser Ante Babaja ekranizirao je Kolarovu pripovjetku ”Breza”.
Za brckovljanski kraj ne veže ga samo to što je jedan dio života živio i radio u Božjakovini nego su i teme nekih njegovih književnih djela vezane za ovo područje u vrijeme drugog svjetskog rata. Pošto je bio partizanski simpatizer i doušnik (imao je šifru “Susjed") ne čudi što su teme djela iz ratnog razdoblja vezane isključivo za neke partizanske uspjehe i dogodovštine.
Tako je u djelu “Povratak u naftalin” opisao događaj koji se desio u Branjevini, na putu između Lupoglava i Prečeca, gdje su partizani zarobili i opljačkali ustašku i njemačku kolonu, koje su išle u Ivanić-Grad na sajam i imale velike količine novca za kupnju konja.
U pripovijesti »Veseljak« opisao je dogodovštinu domobranskog oficira koji je došao u posjet svojoj ljubavnici u Leprovicu 1942. godine, a partizani su ga razoružali i skinuli mu uniformu.
U dramskom tekstu »Sedmorica u podrumu« govori o sedmorici partizana koji su se nekoliko dana skrivali u podrumu u Božjakovini
